Ayreon – The Theory Of Everything (review)

Kada sam prošle godine, tik nakon izdavanja solo albuma “Lost In The New Real”, razgovarao sa Arjenom, rekao mi je da taj album opisuje njegov stvaralački opus; ono što Arjen Lucassen u stvari jest i ono što predstavlja. Uzevši u obzir činjenicu da je solo album u odnosu na albume projekata Ayreon, Star One, Ambeon i Guilt Machihe, prilično mekaniji, jednostavniji i vrlo minimalistički koncipiran (sa čestim ulascima u laganiji space rock prog art štih u maniri ranog Davida Bowiea), kad sam čuo prve taktove ovog albuma te vezivne dijelove koji su s godinama postali trademarkom opusa ovoga genijalca, zapitao sam se: da li Arjen Lucassen još uvijek misli da je njegov solo predhodnik (na kojemu je sam odsvirao i otpjevao 99 posto toga) ono što njega predstavlja, u svijetlu kakav “on Je”?!

Ayreon-Everything1

Ovaj dvostruki i četverodjelni album započinje onako kako bi po meni svaki album trebao započinjati – sinkopiranim low pass synth bassom sa Minimoogovog synthesizera, akustičnom gitarom, muško ženskim vokalnim ispreplitanjem i ambijentalnim zvukom klavijatura u pozadini, prekinutima iznenadnim breakom, udarom Hammond orgulja, električne gitare, flaute, klavira, Minimoog supersaw sola; onim elementima koji su potrebni da se na noge postavi jedan prvoklasan space/prog rock/metal uradak! Kad na sve to legne moćan metal guitar riff, ostaje vam samo da se pričvrstite u naslonjaču, jer naglo uzlijetanje je zagarantirano! Činjenica da je od početka skkladanja albuma do izdavanja albuma (ne realizacije, nego stavljanja albuma na tržište) prošlo 14 mjeseci, više je nego fascinantna, uzevši u obzir spomenuti Arjenov dvostruki solo uradak, izdan 4 mjeseca prije početka rada na albumu svog projekta. Album je podijeljen na dva dijela i četiri cjeline: “Singularity”, Symmetry”, “Entanglement” i “Unification”, prožete najfinijim arhaičnim SF konceptom, na granici remek djela H.G.Wellsa, Dan Simmonsa i Ursule K. LeGuin. Koncept nagovješten na Ayreon “01011001″ albumu a decidiran na solo albumu “Lost In The New Real” (sa zanimljivim asocijacijama na trilogiju “Back To The Future” i Wellsov “Time Machine”), ovdje je potpuno derminiran konstantama kao što su zabrinutost za budućnost ljudskog roda te otkrivanje tajne/misterije života/Univerzuma. Pitanja kojima se nekad davno bavio SF (kroz remek djela Wellsa, Vernea, Clarkea, Asimova, LeGuin, Hubbarda itd.) i kasnije steam punk te naravno, cyber punk, a znanstveno teorijska fizika i kvantna mehanika, ovdje su vješto pretočena u jednu savršenu cjelinu, koja ima glavu, rep i tijelo, mozak, um, duh i dušu.

arjen-chess-color-575x383

Cijela Arjenova karijera nalazi se u ovom albumu, stilski koncipiranom u formu rock/metal opere. U ovom remek djelu reflektiraju se najveće svjetske rock i metal opere poput “Tommy” (The Who), “Journey to the Centre of the Earth”, “Return to the Centre of the Earth”, “Songs of Middle Earth” (Rick Wakeman), “The War of the Worlds” (Jeff Wayne), “Tales of Mystery and Imagination” (Alan Parsons Project), “The Rise and Fall of Ziggy Stardust and the Spiders from Mars” (David Bowie) te mnogih, mnogih drugih. Kada sam prošle godine intervjuirao Arjena, upitao sam ga odakle mu inspiracija za tolikim silnim konceptualnim albumima, od kojih njih barem 70 posto ulazi u domenu rock opere, Arjen je jednostavno odgovorio da mu je jednostavnije osmisliti cijeli konceptualan album i rock operu negu zasebne nepovezane stvari. Priča o dječaku koji otkriva formulu života/jednadžbu svemira/smisao postojanja, jedinstvena je priča o odrastanju, sazrijevanju i istraživanje svih unutarnjih aspekata kroz prelaženje prepreka te stjecanju životnog znanja, mudrosti, te naposlijetku – iskustva! Traženje jedinstvene formule života izazov je koji ima svoju cijenu (i) koju svatko mora prije ili kasnije platiti. Put je težak – nagrada je velika. To je poanta ovog albuma, ovog remek djela koje vam “zazvoni u glavi” i dobi apsolutni smisao tek kad tekst “preklopite” sa glazbenom pozadinom. Temeljitost u detaljima savršeno je izvedena i jednostavno ovu rock/metal operu možete otkrivati u svojoj sobi, jednako kao što bi je mogli doživiti na nekom konceru u nekom omanjem klubu i jednako kao što bi je mogli doživiti u nekoj ogromnoj koncertnoj opernoj hali, sa nizom gosujućih glazbenika, simfonijskim orkestrom, gostujućim pjevačima i pozadinskim zborom. Svaki dosadašnji Arjenov album, sa svih njegovih projekata Uuključujući solo albume) ima u ovom albumu neku svoju malu rolu; neki svoj pečat, koji ponekad sramežljivo a ponekad vrlo glasno i energično odjekne eterom, zaokupi publiku, ponekad je iznenadi, ponekad je zaprepasti, te se zatim povuće i prepusti mjesto drugim segmentima.
Ako bih već morao izdvojiti albume koji možda imaju najviše utjecaja na ovaj album, izdvojio bih “Universal Migrator” koji utjeće na prvi dio albuma (prcu i drugu cjelinu), te “Human Equation” i “Into The Electric Castle” koji utjeću na drugi dio albuma (treću i četvrtu cjelinu). Naravno, kao što sam prije spomenuo, Arjenov solo uradak “Lost In The New Real”, nesumnjivo je predstavljao odskočnu idejnu dasku za “The Theory Of Everything”; u to nema nikakve sumnje!

maxresdefault

Kada govorim o klavijaturističkom konceptu, koji je Ayreonovski gotovo pa trademark, evidentno je da je koncept koherentan i tipično “Arjenovski”. Ipak, neki djelovi povremeno znaju podsjetiti na kultni kanadski psihodelični rock band Black Mountain (i naravno, na neizbežnog klavijaturista Jeremy Schmidta). Malo mračniji “metal cyber” momenti znaju podsjetiti na ranu fazu danskog kultnog prog/power metal banda Beyond Twillight. Govorim, naravno, o rijetkim i povremenim asocijacijama.

Lista gostujućih imena stvarno je pozamašna. Štaviše: grandiozna! Uz Arjena Lucassena (analogni sintesajzeri, električna i akustična gitara, bas gitara, Solina stringovi, mandolina, snimanje, miks, produkcija) kao temelj, gostuju Ed Warby (kao i uvijek – bubnjevi i perkusije), JB iz Grant Magus (vokal), Rick Wakeman – bivši član Yes-a (synth solo, piano), Sara Squadrani iz Ancient Bards (vokal), Wilmer Waarbroek (prateći vokal), Marco Hietala iz Nightwisha i Tarota (vokal), Steve Hackett – bivši član Genesisa (gitarski solo), Keith Emerson – bivši član Emerson, Lake & Palmer (synth solo), Jordan Rudess iz Dream Theatera (synth solo), Tommy Karevik iz Kamelota i Seventh Wonder (vokal), Cristina Scabbia iz Lacune Coil (vokal), Troy Donockley (gajde, zviždaljke), Siddharta Barnhorn (orkestracije), John Wetton iz Asia, UK, ex – King Crimson i ex – Family (vokal), Michael Mills iz Toehidera (vokal i irski bouzouki), Ben Mathot (violina), Jeroen Goossens (flauta, piccolo flauta, bamboo flauta, bas flauta, kontrabas flauta) i Maaike Peterse iz Kingfisher Sky (čelo). Mastering potpisuje Brett Caldas – Lima. Da ponovimo za kraj, ovaj vrhunski space metal uradak prikazuje genijalca Arjena u istom sadržaju ali u novoj formi. Sklonost prema SF-u kroz prizmu humanosti i brige prema čovječanstvu i budućnosti čovječanstva, pokazuju (opet) lirički izričaj i afinitete kojih se ne bi posramili ni najveći SF pisci. Možemo li na Arjena Anthony Lusassena glazbeno i tekstualno gledati kao na jednog Dan Simmonsa u SF-u? Možemo, naravno da možemo. Kreativnost ne poznaje granica; a ako je vodilja kreativnosti jasno vizionarstvo i jedan vlastiti svijet/svemir koji se može ljudima bez problema predočiti…to je onda ona nit koja majstora odvaja od genija. A Arjen je definitivno – genije!

Inside Out Records

Dalibor Mladenović