Core Of Creation (interview)

Core Of Creation mladi je band koji djeluje na relaciji Varaždin-Zagreb. Za razliku od mnogih današnjih bandova koji godinama traže svoj zvuk, Core Of Creation ugodno su nas iznenadili glazbenim direktom koji bez imalo kompromisa udara u same temelje domaće scene, kojoj je prijeko potrebno bilo osvježenje i upravo ona doza inovativnosti, kakvu nam pruža reprezentativni EP zavidne produkcije, na kojem je glazbena razina podignuta na vrlo visoki level. Mladi, energični, inteligentni, perceptivni i prije svega kreativni članovi banda, ekskluzivno za Vision Rock Metal, daju nam uvid u svoje glazbeno stvaralaštvo i liričku ekspresiju, koja se za razliku od već pomalo ustajalih motiva fantasy-a, SF-a, povijesti, epike, horrora, nihilizma, mizantropije, potrage za sobom, kritike sistema i jedrenja po okultnome, bavi uvidom u potencijalnu distopiju kroz primamljive zamke transhumanizma i ekstropije (čiji je preludij kroz oneirizam i somnambulizam, ukratko- “zombizaciju” putem frenetično/hipnotičkog buljenja u zaslon smartfonova od strane ne samo milenijske generacije, već i Y i X generacije…pa i starijih… već u poodmakloj fazi… op.a.). Za Vision Rock Metal – Ines i Matija!

1. Recite mi nešto o počecima banda. Kako je došlo do ideje za osnivanjem?

Matija: Ideja za bend nastala je negdje početkom srednje škole, mislim da 2010. Oduvijek sam htio pokušati svirati u nekom bendu i Petar i ja smo se upoznali godinu dana prije nego što se počela razvijat ta neka ideja za bend. Pošto sam znao da volimo istu glazbu pitao sam ga da li bi možda bio zainteresiran da probamo skupa svirati. Onda nam se u roku tjedan dana priključio Josip, tada već dugogodišnji prijatelj, koji je počeo svirati bass. Možemo reći da smo nas trojica tada pokrenuli „projekt“ koji se kasnije razvio u Core of Creation. Na početku nismo razmišljali o nekim autorskim stvarima, svirali smo obrade pjesma koje su nam bile drage i to nam je više bila kao zezancija za vikend. Kasnije se počinje razvijati neka želja za pravim radom s bendom te se okuplja prva postava i počinje se raditi na prvi pjesmama. Od početka pa sve do danas mijenjala se postava benda i sam stil.

2. Svirate glazbu koja je prilično dobro prihvačena u Europi i svijetu, no koja je nekako zaobišla ove prostore te bila prezentirana od jako malog broja bandova i popračena od relativno male skupine fanova. Smatrate li to nedostatkom ili prednošću u vašem radu?

Ines: Mislim da, kao i većina stvari, može biti oboje. S jedne strane, nedostatak publike «odgojene» za slušanje takve vrste glazbe dovodi do tog da je jako teško ljude zainteresirati kada im se sugerira da poslušaju symphonic metal. Rekla bih da čak postoji neka vrsta predrasude, jer to «nije dovoljno metal», a to je mišljenje koje ljudi uglavnom razviju jer nisu imali prilike slušati previše symphonica. S druge strane, oni koji su zaista zainteresirani za taj žanr nemaju često prilike slušati bendove koje vole, pa tu postoji niša za nas.

COC_OC_FRONT_preview

3. Kada sam prvi puta preslušao vaš EP, ostao sam ugodno inenađen kvalitetom izvedbe i zrelim pristupom materiji. Stilski bi povukao paralele sa velikim bandovima poput Epice i After Forever. Koji su vam glazbeni uzori i koji bandovi/skladatelji su vam bili niti vodilje u kreiranju vašeg stila?

Matija: Iako nam se svima sviđa symphonic metal nije da samo to i slušamo. Naš cilj je napraviti kombinaciju stilova koje volimo te se tako odmaknuti od recimo „klasičnog“ symphonic metala. Kao glavne uzore što se bendova tiče bi naveo Dimmu Borgir, Septicflesh, Fleshgod Apocalypse dok su za orkestracije uzori razni skladatelji filmske glazbe, Hans Zimmer, Junkie XL, Ramin Djawadi itd.

4. Vidim da pridajete dosta veliku pažnju tekstualnom izričaju i da ste se potrudili stvoriti vlastiti tekstualni koncept. Dok većina simfonijskih bandova njeguje fantasy i epsku tematiku, vaši tekstovi više korespondiraju opusu modernijih death metal, industrial i crossover bandova. Možete li čitateljima pobliže predočiti tematiku kojom se bavite?

Ines: Super mi je što ste to primjetili, inače sam veliki fan dobrog teksta u glazbi jer ako je sve vrhunski, a tekst na razini osnovne škole sam odmah manje zagrijana za bend. Dakle, što se naše tematike tiče, usmjerili smo se prema ideji da se društvo sve intenzivnije tehnološki razvija. To se odražava na individualnoj razini, često i pozitivno i negativno. Postajemo sve otporniji na bolesti, dugovječniji, ali često to plaćamo gubitkom povezanosti sa ljudima oko nas. Naš EP je zato pokušao progovoriti o prednostima i manama takvog razvoja, a do neke mjere i o strahu da će nas, «obične» ljude, uskoro zamijeniti strojevi te kako će se to odraziti na svijet koji znamo.

5. Snimili ste video o procesu snimanja EP-a koji se mogu pronaći na vašem you tube kanalu. Za one koji nisu pregledali video, ako može opis samog procesa stvaranja EP-a i uvida u dinamiku snimanja…

Ines: EP je većim dijelom nastao prije no što sam došla u bend, osim vokala i tekstova koji su iz očitih razloga rađeni naknadno. Svakako je samo nastajanje stvari bilo brže od snimanja. Snimali smo u Varaždinu, a u to smo vrijeme svi studirali i živjeli u Zagrebu, što nam je ostavljalo samo vikende za rad u studiju. Zbog toga smo u studiju provodili zbilja velike blokove vremena kako bi se u jednom danu odradilo što je više moguće. Naravno, kad toliko vremena provedete u studiju, jako je bitno da atmosfera bude u najmanju ruku dobra, što mislim da smo postigli. Marin je zbilja odličan producent, vrlo je predan radu i strpljiv, a uvijek spreman za šalu i sve naše ideje, a rekla bih i da smo kao bend pomagali jedni drugima koliko je bilo moguće tako da je uvijek bilo radno ali vrlo veselo, što making of možda najbolje pokazuje.

6. Bubnjeve na EP-u odsvirao je Stanislav Muškinja, profesor sa Glazbene Škole u Varaždinu. Kako je došlo do suradnje?

Matija: Kada smo krenuli sa snimanjem u studiju nismo imali bubnjara, nego samo zapisane bubnjarske dionice. Stoga nam je naš producent Marin preporučio profesora Muškinju pošto se oni poznaju iz prošlih projekata koje su zajednički radili. Nakon toga bilo je prilično jednostavno doći do profesora te ga jednostavno pitati ako bi bio zainteresiran da svira na EP-u. Srećom, odmah je pristao.

7. Planirate li pronaći stalnoga bubnjara za band ili ćete i dalje nastaviti sa session glazbenicima?

Ines: To je vrlo teško pitanje. Najteže zato što izgleda da u Hrvatskoj nitko ne svira bubnjeve, ili se svi skrivaju ispod kamena. Šalu na stranu, idealni bi slučaj bio kada bi našli člana benda koji bi se dobro uklapao u našu postojeću dinamiku i zaista zauzeo svoje mjesto u bendu. No, kako trenutno nemamo osjećaj da nam fali peti član, session glazbenik je naš primarni cilj, a ako se dogodi nešto drugo će to biti sretna slučajnost.

8. Vaš glazbeni stil srodan je stilovima hrvatskih bandova kao štu su Tearless iz Ivanca, Artful Vanity iz Koprivnice, AngelSeed iz Zagreba, Darkendome iz Zagreba, Agharti iz Samobora i Downcast Art iz Karlovca (da nabrojim samo neke). Neki od spomenutih bandova, na žalost, više ne postoje. Zanima me kakav je vaš pogled na hrvatsku metal scenu koja njeguje simfonijski izričaj? Smatrate li da bi trebala biti puno jača, obzirom na povijesnu i kulturnu ostavštinu koju ovo područje ima?

Ines: Mislim da ne možemo baš niti govoriti o hrvatskoj symphonic sceni jer smo u stanju nabrojati u jednom pitanju skoro sve takve (istaknutije) bendove koji postoje ili su postojali. Za thrash to nikad ne bi mogli. Ne želim da me se sad shvati krivo, nemam ništa protiv tog žanra, ali jedno vrijeme mi se čini kao da je bio jedini koji se ovdje uopće svirao. Ljudi se okreću mogućnosti jednostavne produkcije i glazbe koja može privući publiku, i zapravo mi se čini da je to skroz u skladu sa povijesću glazbe ovdje, kao i prilikama koje se mladim bendovima nude. Tako da bi zbilja voljela da je symphonic scena jača, ali mi se čini da je sasvim proporcionalna nekim dominantnim tendencijama u glazbi, kako ovdje, tako i šire.

9. Zanimljivo je da je Varaždin, grad baroka, sa klasičnim, renesansnim i gotičkim uplivima, upravo najsiromašniji bandovima koji imaju klasičnu i atmosferičnu pozadinu a izražen kroz bandove koji njeguju ostavštinu rock n` rolla, punka te alternativnih crossovera. Smatrate li to paradoksom ili je ovo rubno područje Austro-Ugarske monarhije i glazbeno ostalo negdje na periferiji europskih glazbenih zbivanja i svojevremenih glazbenih strujanja i trendova?

Ines: Kako sam jedina u postavi koja iz Varaždina nije, možda je ovo skroz moj krivi dojam, ali uvijek mi djeluje da ako na nekom području ima puno nečega, noviji će bendovi otići što dalje mogu od toga. Ne bih išla toliko daleko da to zovem protestom ili buntom, možda se prije radi o nekom zasićenju ljudi sa istim materijalom pa se zažele nečeg novog. Svakako ne mislim da je isključivo do toga da se radi o periferiji jer je kod nas toliko jaka centralizacija da se sve osim Zagreba čini periferijom, a nije svaki grad doživio istu (žanrovsku) sudbinu.

10. Da se dotaknemo malo svjetske scene. Kakvo je vaše mišljenje o simfonijskoj metal sceni i nezaobilaznim uplivima glazbenih podpravaca na nju, poput power metala, progresivnog metala, gothic, black, death, doom metala te filmske glazbe, ambijentalne glazbe i klasike? Da li je danas scena jača nego prije 10 ili 20 godina i kakva je općenito po vašem misljenju kvaliteta bandova koji njeguju navedeni podžanr metala?

Ines: Moram se sad potruditi da ne zvučim ogorčeno pa ću pokušati biti kratka, ali generalno nisam zadovoljna svjetskom scenom u tom pogledu. Uplivi novog materijala su super i samo obogaćuju glazbu, ali ti uplivi često dovode do toga da se symphonic uopće više ne percipira kao zaseban žanr jer kao da više nije samodostatan kao u npr. devedesetima. Zato mislim da je kvaliteta produkcijski porasla, ali se zato drastično smanjio broj bendova tog žanra, a sa tim nedostatkom upliva svježih ideja se nekako i ustaljuje kreativnost.

zena

11. Da se vratimo na band. Kakvi su vam planovi po pitanju koncerata? Gdje vas se u bliskoj budućnosti može vidjeti i poslušati uživo?

Matija: Pošto nemamo stalnog bubnjara malo je teže planirati neki live uskoro. Htjeli bi čim prije početi s koncertima da se možemo predstaviti publici i prezentirati svoje autorske materijale. Također želimo napraviti cijeli show za live. Ima još puno posla prije prvih svirki ali je vrijedno toga.

12. Kada bi trebali izabrati jednu stvar sa EP-a koja bi prezentirala vas kao band u potpunosti, koju stvar bi izabrali?

Ines: Ovo je kao da biraš između djece! Moram priznati da je to za mene jako izjednačeno između Sin of the Flesh i The Omega Point.

13. Kada možemo očekivati cijeli album? Radite li na novim stvarima?

Ines: Raduje me što mogu reći da rad na novim stvarima nikad nije prestao, i u pripremi je singl koji se nadamo izbaciti što prije. Cijeli album se nadamo slijedi brzo nakon toga, no kako je naš dosadašnji tempo pokazao, moglo bi proći još ponešto vremena prije nego što se to dogodi. Pitajte nas opet za godinu do dvije?

14. kakvi su vam planovi u pogledu potencijalnih izdavača? U Europi i svijetu postoji dosta velikih i jakih labela i hoćete li se okušati u prezentaciji vaše glazbe nekom velikom izdavaču?

Matija: Svakako je u planu okušati se kod velikih izdavača. Jasno je da nemamo prevelika očekivanja u tom pogledu u ovom trenutku, no već kada bismo od takvih izdavačkih kuća dobili makar kritiku bilo bi nam od velike pomoći za daljnje projekte. EP je tek prvi korak u kojem smo pokušali dati kratku prezentaciju glazbe kakvu smo trenutno u mogućnosti stvoriti, stoga smatramo da će daljnji materijali biti i kvalitetniji od EP-a, a ako ni jedan od izdavača neće biti zainteresiran za nas sada, možda se u budućnosti to promjeni.

15. Za dio čitateljstva koji se i sam bavi glazbom, bilo bi interesantno spomenuti glazbenu opremu koju ste koristili prilikom snimanja i koju općenito koristite kod kuće, na probama itd.?

Matija: Što se tiče gitarskog djela, snimalo se direktno i kasnije reampalo. Koristio sam Schecter Blackjack C-7 a reamp se radio sa Mesa Boogie Rectifier. Za klavijature se koristio Casio CDP-100 i Korg m50. Bass je Yamaha ali se ne mogu sjetiti točno koji model jer je bio posuđen od poznanika. Profesor Muškinja je također koristio svoju opremu za snimanje bubnjeva ali se isto ne mogu sjetiti što je točno koristio.

band

16. Radili ste sa mladim i perspektivnim producentom Marinom Kerešom koji je stvarno odradio jako dobar posao po pitanju produkcije. Hoćete li nastaviti surađivati u budućnosti?

Matija: Vrlo smo zadovoljni s Marinovom produkcijom. Bilo je vrlo ugodno raditi s njim u svakom pogledu, a osim toga dao si je stvarno puno truda s produkcijom, daleko više od očekivanog. Stoga da, vrlo rado bismo surađivali s njim na budućim materijalima, nadam se da bi i on htio s nama raditi ponovo.

17. Na ovim prostorima postoji dosta individualnih mladih glazbenika koji su veliki fanovi simfonijskog metala no koji ili usljed nerazumijevanja okoline, nepronalaženja glazbenih istomišljenika za band ili usljed vlastite inercije odlaze svirati u bandove različitog (ponekad dijametralno suprotnog) glazbenog izričaja ili jednostavno sviraju “za po doma”. Imate li kakav savjet za mlade potencijale po pitanju “snalaženja u glazbenom oceanu”, kako lokalnom, tako globalnom?

Ines: Kako me i samu vrlo dugo mučio isti problem, najbolje što mogu reći je da držite oči otvorene za svaku priliku jer nije rijetko da već postojeći bendovi traže nove članove, a još je češće da se neki bendovi pokušavaju oformiti ali u nedostataku za žanr ključnih svirača odustaju prije nego što zažive. A osim toga, nekad morate i sami stvoriti svoje prilike, pa savjetujem svima da se uvijek trude raditi na glazbi kakvu bi htjeli slušati ili izvoditi, pa makar sami, a dalje će se bend i prilike za nastup vjerojatno stvoriti same kad ih najmanje očekujete.

18. Općenita poruka za čitatelje i fanove za kraj i ukoliko sam propustio nešto priupitati, samo recite. Hvala za intervju.

Ines: Poruka, zapravo želja, bi mi bila da čitatelji ovakvih medija više dolaze na koncerte. Bez live svirke nema scene, a čini mi se da to nekako ispuštamo iz vida i lakše se okupljamo na koncertima «velikih imena», i stranih bendova, dok hrvatske uvijek ostavljamo po strani. Ohrabrite se za izlazak na neku lokalnu svirku, poslušat ćete puno toga što bi radije da niste, ali još više ćete otkriti koliko među domaćim bendovima ima skrivenih dragulja.

Dalibor Mladenović

Core Of Creation facebook page