Dream Theater – A View From The Top Of The World (review)

Već duuugo duuugo godina, duboko sam uvjeren da su Dream Theater vanzemaljci koji nas lagano podjebavaju i poigravaju se nama i našom percepcijom 🙂 Malo je govoriti o Dream Theateru kao o bandu, ili kao o instituciji; DT su cijeli glazbeni smjer, cijela scena koja kao da u sebi okuplja 1000 i jednog profesionalnog muzičara iz svih područja glazbe, od kojih svaki ima naređenje odozgora, iz viših sfera, da svoje znanje, umiječe i profesionalizam spoji sa ogromnom dozom trollanja, samo da zbunjuje narod diljem planete, širom, uzduž i poprijeko 🙂 U priči se ništa ne mijenja…Konceptualno savršenstvo, pomicanja granica zvuka i stila iza pomaknutih granica gdje su Dream Theater, poput recimo Pain Of Salvation-a sa “Panther” albumom, postali progresija samima sebi i progresivan metal unutar i van progresivnog metala. Prepoznatljiv narativ: potraga za sobom, potraga za smislom postojanja, metafizičke priče, uzvišeni aspekti društva i uloge pojedinca unutar društva i Univerzuma…pa sve do ukazivanja na manipulaciju ljudskim rodom od strane tajnih udruženja i tamne strane višeg spektra. Glazba viših sfera, koncept viših sfera po hermetičkom načelu penduluma i drugog hermetičkog načela : “as above, so below/as below, so above”! Glazbeni Olymp. Ako bi se ikakva kritična nota mogla uputiti Dream Theateru, iz mog osobnog kuta, to bi bila kritika da određeni dio svog rada odrađuju šablonski, pomalo obrtnički, u manjoj ili većoj mjeri i obimu nakon “Scenes…” albuma…ili opet blaga opaska u vezi odlaska majstora Portnoya i dolaska majstora Manginia i malog omekšavanja stila i brušenja sirove ritmičke oštrice banda… NO, u svojevrsnoj šabloni koju su sami stvorili i koju nadograđuju nebrojenim elementima, kreativnost dolazi na prvo mjesto, a talenat i doza genijalnosti svaki koncept pretvaraju u nepredvidivo remek djelo. LaBrie, Myung. Petrucci, Rudess i Mangini ekipa su glazbenih velikana, čija se imena u svijetu glazbe izgovaraju sa poštovanjem i sa divljenjem, a Dream Theater su, bez presedana, institucija progresivnog u metalu; kao što su Yes institucija progresivnog u rocku… i od milijun odsviranih nota po albumu, petorica veličanstvenih jako dobro znaju svaku notu i stoje iza svake osmišljene, odsvirane i snimljene note. DT su bez sumnje, glavna uzdanica Inside Out Recordsa. Snimanje i produkciju potpisuje James “Jimmy T” Meslin, mixanje i masteriranje Andy Sneap, ilustraciju i dizajn Hugh Syme a fotografije Rayon Richards. A.W.F.T.T.O.T.W. definitivno je, poput svakog njihovog albuma, ostvarenje koji će ući u anale kako metala i rocka, tako i glazbe općenito!

Dalibor Mladenović