Eklektik (kratki interview)

Kada se ljubitelj progresivnog rock i metal zvuka susretne sa domaćim bandom koji proizvodi najfiniji progresivni zvuk na granici rocka i metala, želja da sazna više o samom bandu postaje previše jaka i započinje istraživanje tragova koji vode do samog banda, te pitanja: tko su ti ljudi? Nakon određenog traženja, naišao sam na bubnjara Tomislava Baričevića, koji me prilikom interviewa obavijestio da je band, na žalost, raspušten. Tomislavova priča i priča cijeloga banda svjedočanstvo je jedne sumorne stvarnosti, gdje je svaka iskrenost, inovaticnost i kreativnost osuđena na stagnaciju i koračanje težim putem/plivanje uzvodno. Do nekih boljih vremena za progresivnu glazbu, želim bandu za početak – ponovno okupljanje!

Eklektik – Pseudo (video)

1. Pozdrav, Tomislave. Reci mi, za početak. Kako je tekla priča u vezi samog osnutka banda Eklektik?

Poštovanje, Dalibore. Lijep pozdrav tebi i ostalim ljudima/podupirateljima Vision Rock & Metal web stranice. Govoriti ću iz vlastitog stajališta tj. kako sam ja iskusio osnivanje benda. U proljeće 2007. javio sam se na oglas za bubnjara benda Fragment čija je pokretačka snaga bio Davor Vlahov (gitarist i glavni vokal). Fragment je u to vrijeme snimao svoj drugi studijski album. Kroz telefonski razgovor sa Davorom, shvatio sam da je bend Fragment u “poluraspadnutom” stanju i da ćemo osnovati novi bend, bend koji neće imati sličnosti sa Fragmentom. Davor i ja smo imali slične uzore, poprilično slične poglede na to kakvu bi autorsku glazbu stvarali. Dogovorili smo se da će svatko s svoje strane povući još jednu zainteresiranu osobu za bend, a klavijaturistu ćemo tražiti preko oglasa. U rujnu/listopadu 2007. krenuli smo sa probama kao kvintet (2 gitare, bas, klavijature i bubanj). Nažalost, to će biti prvi i zadnji put da ćemo biti kao petorka, jer nakon mjesec dana je otišao klavijaturist i od tada, nikada postava benda više nije bila potpuna, a trebala je postojati u takvoj formaciji. Kasnije sam shvatio da je glavni vokal ipak trebala biti još jedna osoba. Jer ovakva glazba je tražila maksimalnu koncentraciju na jednom instrumentu. No, unatoč tome što smo na početku 2008. godine spali na trio (2 gitare i bubanj) uspjeli smo snimiti „Pseudo“ prvi singl uz pomoć Davorovih bivših poznanika iz Fragmenta, basiste i klavijaturiste u FastFoodAudio studiju Dragomira Herendića-Dragiannia. Za vrijeme snimanja „Pseuda“ odlučili smo se za ime „Eklektik“.

2. Kako bi opisao glazbu koju je stvarao Eklektik?

Progresivni hard rock i pop. Ne znam da li ovakav žanr može postojati. Ali, sve su ideje uglavnom započinjale kao pop pjesme i imale su pop strukturu. No, na kraju od te pop strukture ostalo je vrlo malo zato jer su se stalno dodavale razne glazbene ideje, čak su i neke bile poprilično kontradiktorne. Sjećam se u početku stvaranja autorskih pjesama, da je bilo atmosferičnih i laganih dijelova koji su imali prijelaze u poprilično agresivne i kompleksne glazbene figure. Zato smo i uzeli naziv „Eklektik“ što znači uzimanje raznih stilova, ideja, uzora i njihovo spajanje u nešto vlastito/svoje. Ali takvi stilovi/ideje/uzori se ne moraju nadopunjavati ili biti povezani.

3. Koji su vam bili uzori?

Svaka osoba koja je prošla kroz Eklektik je svoj uzor integrirala u zvuk benda. Jedini pravi uzor je bio američki progresvni sastav Dream Theater. No, on je imao poprilično negativne utjecaje na stvaranje pjesama, čak i kada ga se nastojalo suzbiti. Ostali glavni uzori su bili Beatlesi, Queen, Indexi i Korni Grupa. No, uglavnom su u svačijoj glavi prevladali kompleksniji i zahtjevniji dijelovi diskografije bilo kojeg izvođača koji mu je bio uzor.

Eklektik – Mora Da Postojiš Negdje (video)

4. Kako je došlo do poteškoća u radu banda? Da li je problem klasične prirode, o razilaženju u stavovima i percepciji članova banda ili?

Rad benda je najviše onemogućavao manjak ljudi u bendu i manjak zajedničke glazbene vizije. Nije bilo čvrste postave benda. No, kada se u travnju 2008. ustalio poprilično obećavajući kvartet Eklektika (2 gitare, bas i bubanj), umjesto da smo u tada datom trenutku okrenuli se pokušaju sviranja uživo i stjecanju glazbenih poznanstava/kontakata, mi smo se okrenuli kreativnom filozofiranju za novi singl. Iskreno, kada sada pogledam na taj kratki period gdje smo bili kao kvartet, trebali smo se povezati kao ljudska bića, kao prijatelji te bolje se upoznati. Uvjeren sam da smo od tog trenutka mogli početi graditi dobre temelje za bend. No, prevladalo je neiskustvo. Nismo bili povezani kao ljudi, nismo se potrudili ostvariti bolje glazbene kontakte, čuti tuđa mišljenja/savjete/prijedloge tj. čuti glazbenu realnost kakva postoji ako bi izišli „van“ sa takvim materijalom. Nismo, na kraju disali kao „jedno“, nego je svatko držao svoju „stranu ponosa i gluposti“. Postojali smo prekratko da bi napravili svoju glazbenu priču, a opet smo bili prenagli i prejednodimenzionalni u svojim željama i idejama.

5. Kako gledaš na modernu domaću scenu i smatraš li Eklektik bandom koji je ostavio nekakav trag na domaćoj sceni?

Hrvatsku glazbenu scenu treba prihvatiti takvu kakva jest. Nemojmo se zavarati, svatko je do svojeg položaja i statusa došao godinama rada, bez obzira što mi mislili o njima. Treba realnost prihvatiti takvu kakva jest, a ne kakvu mi sanjamo da bude. Od snova nema ništa, već akcije i djelovanja. A, Eklektik očito nije znao ili nije htio čuti kako treba djelovati. Sami smo si krivi. Ja si to mogu reći u zrcalo. Bend je ostavio trag na glazbenike i ljude koji vole alternativne žanrove, ali nije ostavio trag na obične ljude. Put kojim je Eklektik trebao ići jest jednostavniji sa povremenim uletima progresivnih elemenata. Znao sam zamišljati da budemo direktnija i prljavija Boa. Koja je svrha stvarati glazbu za glazbenike, glazbu treba stvarati za ljude i glazbenike.

6. Ima li talentiran mladi band, poput Eklektika, danas uopće prilike bilo što napraviti u ovoj sredini punoj mediokriteta?

Ako je ova sredina puna mediokriteta (a, ona to nije), iako smatram da je svaka sredina ima mediokritete, treba sjesti, uzeti papir i olovku i istražiti zašto je takva i što ovo društvo, u svom korijenu muči. Kada se to otkrije, možemo ponuditi nešto drugačije, neku novu ideju/poruku koja bi mogla zaintrigirati običnog čovjeka. Hrvatsko društvo želi iskrenost, emociju i žar/strast, ono ne voli govor u rukavicama, dodvoravanje i samodokazivanje. Doslovce „Budi svoj“, a ne „Biti ću kao…“ ili „Biti ćemo kao…“. To je moje mišljenje, ono može biti točno i krivo.

Hvala Ti, Dalibore na pitanjima.
TOMO BARIČEVIĆ (ex-Eklektik) [2008-2013]

Eklektik -Šesto Čulo (video)

Fragment – A World Inside (video)