Evergrey – Močvara 22.IV.2019.

Zaključak koji se nameće sam po sebi, kada čovjek s vremena na vrijeme dočeka neki progresivni metal band – doslovno na kapaljku, nakon više od deset godina izbivanja na ovim prostorima – da ovdje kronično nedostaje koncerata progresivnog/power/melodic metal/neoklasičnog usmjerenja.

Jednostavno: fali! Pustopoljina na području cijele regije po pitanju zastupljenosti bandova iz navedenih područja, davna, gotovo zaboravljena gostovanja bandova poput Dionysus i Circle 2 Circle u Skucu/Pauku, pojavljivanje pojedinih bandova u obliku prvih predgrupa koje odsluša i odgleda možda pedesetak ljudi, činjenice su koje se vrte preko 20 godina u magičnom krugu gdje se više ne zna da li “potražnja diktira ponudu” ili “ponuda diktira potražnju”?!

Tek kad poneki ohrabreni organizator sa vlastitim glazbenim aspiracijama pozove neki band “sa računicom na stolu”, ima se prilike, opet, na kapaljku pogledati neko zvučno ime koje bi moglo “i kod nas” privući određenu bazu fanova/posjetitelja, a da “računica štima”! Teško da ćemo ikada na ovim prostorima gledati Andromedu, Ivanhoe, A.C.T, Rhapsody, Labyrinth, Vision Divine, Eldritch, Empty Tremor, Vanden Plas, Ayreon, Symphony X, Shadow Gallery, Vanishing Point te mnoge srodne bandove, čak i bandove iz regije poput Alogie vidimo jedva svake prijestupne godine, dok na bandove iz bivšeg istočnog bloka poput Riverside, moramo odlaziti u susjednu Sloveniju.

I hvale vrijedni organizacijski poduhvati Pište i ekipe iz Hard Placea da dovedu Fates Warning ili Alogiu u mali prostor, bivaju slabo popračeni i gotovo marginalizirani u samom startu. Naravno, realno, moglo bi sve biti mnogo gore….ali…zašto ne bi bilo mnogo bolje? Potražnja? Ili ponuda?

Večer su otvorili euro internacionalni Crossing Eternity, sa sjedištem u Bukureštu i članovima iz Rumunjske, Njemačke i Švedske. Dobar nastup, glazba na tragu njemačkog metala u maniru Axel Rudi Pella, ranog Rough Silk, Sinnera, Heaven˛s Gate, Axxisa…..iskustvo, dobar sound i dobar pristup publici.

Talijanski Genus Ordinis Dei u simfonijskom melodičnom death/black metal maniru znali su svojim zvukom prizvati u sjećanje Kalmah, Dimmu Borgir, Samael i Crematory. Svjetski zvuk, talijanski pristup.

Bloodred Hourglass, upečatljiv finski melodični death metal sa simfonijskim uletima. Vjerujem da su fanovi Susperie, Dimension Zero, Skyfire i Burden Of Grief ostali zadovoljni!

Zvijezde večeri dolaze u velikom stilu, nakon 12 godina izbivanja i pružaju koncertno iskustvo koje mogu ubrojiti u top 10 koncerata koje sam odgledao. Zvuk, savršen!!!!!!! Kad netko kaže da je zvuk ko na cd-u, to je dvosjekli mač, jer live svirka implicira sirovosti energiju kakva se teško može nači na ispeglanim kompresiranim nosačima zvuka, ALI, u ovom slučaju zvuk je bio koncertan cd-ovski sa svom energijom i sirovošću kakva se od metal banda uživo mogla tražiti!!!


Krune koncerta, po meni, bile su “My Alied Ocean”, “Grand Collapse”, “Recreation Day” i Zanderov/Henrikov keyboard/guitar solo kao svojevrsni uvod u “A Touch Of Blessing”.

Vrlo zahvalna set lista; možda mala opaska na nedostatak udarnih stvari iz rane faze prva tri albuma. Odličan kontakt sa publikom u sat i pol vrhunski odrađenog koncerta u progressive/heavy/thrash/power maniru, humor na visini te glazbeno kognitivni faktor koji prati sve članove banda – ekipa za 5 (Y) Ukratko, koncert za pamćenje, pohvala organizatorima (Hangtime Agency) i apel za što više Evergreya i progresivnog/power metala (Y)

Dalibor Mladenović
Jan Sohr

video: Tomislava Turčin