Spock`s Beard – Noise Floor (2018) review

Nakon genijalnog “The Oblivion Particle” albuma, logično je bilo za pretpostaviti da će Spock`s Beard teško ostvariti nasljeđe prethodnika, no malo tko je mogao očekivati i ne tako lagani zaokret unutar stila, pa je ovo prvi album u SB opusu koji više no ikada koketira sa ostavštinom neo prog rocka. Na momente, King Crimson, Yes, Genesis, Le Orme, PFM, Camel, Gentle Giant, ELO nasljeđe iz 70-ih biva nadopunjeno malo jačim utjecajima Rush-a iz faze ranih 80-ih, YES-a iz faze kasnih 80-ih (uključujući i ABWH inačicu), neo prog ostavštinu 80-ih u maniru Arene, IQ-a, Marilliona, Sage… Ovoga puta, dihotomija između segmenata koji povezuju Spock`s Beard te magove koketiranja progom 70-ih i 80-ih, poput Flower Kings-a, Pendragona i Pallace-a, evidentnija je nego ikad. Za ovaj album trebalo je jednostavno – imati muda. Ironično je koliko je ljubav Spock`s Bearda, Neala Morsea i Nick D`Virgilia jaka, gdje je utjecaj potonjih, bez obzira na Morsea koji godinama nema veze sa bivšim bandom i bratom koji je uzeo primat predvodnika banda i Virgilia koji službeno nije godinama u bandu – već se vodi kao pridruženi član- primjetan “iz aviona”…Jimmy Keegan, genijalac kojega pamtimo po nezaboravnim live sessionima i drum dualima sa Virgiliom, više nije član standardne postave banda. Šteta. Ted Leonard odrađuje svoj posao savršeno i anomalija u vokalnom pristupu između njega, Neala i Nick-agotovo da i nema. All star elita studijskih muzičara osim Leonarda i dalje u sastavu Ryo Okumoto, Alan Morse i Dave Meros. Tko je ikada imao prilike doživjeti ovaj band uživo, taj zna koliki je zvjezdani raspon kreativnog opusa i izričaja ovih genjalaca!!! Ukratko, ovaj album može se doživjeti kao odličan eksperiment i svojevrsni “predah” u stilu, kakav pratimo parcijalno kod Arene, IQ-a, Sage te mnogih renomiranih prog rock i metal bandova. Ocjena – odličan!

Dalibor Mladenović

sb nf