Testament, Annihilator, Death Angel (live report by Jan Sohr)

DEATH ANGEL UKRALI SHOW!!!

24463473_10156049070282764_393567118_o

Ljubljana, 26.XI.2017.
Godinu dana prije ovog koncerta na istoj sam lokaciji gledao Annihilator dok su rokali po svijetu u sklopu svoje Suicide Society turneje. S obzirom da sam i prošli puta jedva dočekao šansu da, makar na nekoliko sati, izvučem glavu iz Zone Sumraka, ime koje su, kako su pronašli u spisima iz Mrtvog Mora, stari mislioci dali području na kojemu se danas nalazi Hrvatska, i ovaj puta sam bez razmišljanja stavio pare na stranu i prvom prilikom uzeo kartu. Sada su se Annihilatoru, koji su zadnji puta bili i više nego odlični, pridružili Testament, bend kojega želim vidjeti još od srednje, i Death Angel koji zaslužuju puno veći status u metalu od onoga koji imaju. Uz to koncert je održan u prostoru u koji ću uvijek rado ići, Kino Šiška. Odličan prostor za koncerte koji zbog svog nakošenog poda (radi se o kinu jelte) nudi priliku i nižim ljudima, khm, uloviti nešto od koncerta a i stavlja bend skoro u tvoju ravninu zbog čega se bend, uz pravilno osvjetljenje, čini bliže i veće nego na klasičnoj pozornici.
U startu ću reći da najgori dio koncerta je bio satnica sviranja, jako loše za takva imena, s tako velikim repertoarom, ali kad je managere bilo briga za takve stvari…

24463462_10156049067562764_2021686974_o

Death Angel

Ukrali show. Da samo to napišem, svakome tko je bio tamo bilo bi sve jasno, ali s obzirom da će ovo čitati i ljudi koji nisu bili tamo, evo malo detaljnije. Gledao sam ih prije na Metal Festu u Zadru kada su doslovno odnijeli cijeli festival, i to vam ide od čovjeka koji nikako nije bio njihov fan. Ultra Violence je odličan album ali nakon toga su mi bili, iskreno, ništa posebno. Tamo su razorili sve pred sobom i s pravom se može reći da su bili headlineri festivala. S obzirom da su im zadnja 3 albuma, meni osobno, odlična, ovome sam se dosta veselio.

Od prve sekunde niti ovdje nisu popustili, stalo se na gas pri dolasku na stage i nije se popuštalo sve do kraja. Svirali su manje od sat vremena ali zato su publici priredili show cijele thrash metal vojske. Glasno, čisto, energično, iskreno, to su pravila po kojima ovi dečki iz Kalifornije igraju i jebeno im hvala na tome jer fantastično je vidjeti stariji bend koji nije počeo raditi stvari “poslovno”. Osegueda je vodio nastup sa svojim vokalom koji izgleda da kako godine prolaze postaje sve jači i kvalitetniji. Ja i frend smo se kroz koncert svako malo pogledavali i davali si klasičan namršteni pogled odobravanja koji svi mladi metalci nauče od starijih kolega na prvim koncertima.
Gitaristi su se nadjačavali u najboljoj 80’s shred maniri, puni energije i sa osmjesima koji su jasno davali do znanja da im ovo nije samo posao i da publika nije jedina koja se ovu večer došla zabaviti.

24739876_10156049067957764_644467719_o

Taj koncert je pobjegao ravno iz 80-ih, pokreti gitarista, snaga vokala, bijesno soliranje kod kojega zaboraviš da li gitara svira gitarista ili gitarist gitaru, moćan bubanj i opušteni bassist koji izgleda kao protuteža bijesu ostatka benda, sve potrebno za dobitnu kombinaciju. Uz to sound je bio odlično odrađen, svaki instrument imao je svoj prostor a zajedno su bili savršena cjelina u kojoj nije bilo mješanja niti preklapanja.

Najveći grijeh bila je već spomenuta satnica jer sa manje od sat vremena nije se puno moglo odsvirati. Čak i sa smanjenom komunikacijom s publikom između pjesama, malo je to za pokriti ono što taj bend ima ljubiteljima kvalitetnog thrash metala za ponuditi. S jedne strane hoću reći da si Annihilator i Testament nisu mogli poželjeti bolji bend za otvaranje, jer nakon ovoga publika je definitivno bila vruća, ali s druge strane ovo definitivno nije lako slijediti a niti nadjačati. Death Angel iz godine u godinu potvrđuju da zaslužuju status headlinera jer priušte ljudima punjenje baterija mnogo veće od onoga za koje su platili sa iznosom na karti.
Jedva čekam ponovno ih uloviti.

24474651_10156049068772764_848322884_o

Annihilator

Ah, Annihilator, jedan od najdražih bendova za koje znam, bend koji me ne pušta od kada sam ih čuo. Waters, kriminalno podcjenjen gitarist i skladatelj, moćan i beskompromisan kreativac koji je gurao kada ga nitko, uključujući i njegove vlastite državljane, nije firmal pola posto, uvijek će imati moje poštovanje.
Nakon turbulentne karijere definitivno zaslužuje da mu je bend napokon primjećen ali je možda s time i došlo par lošijih stvari.
Kroz cijeli koncert imao sam dojam da se opustio, kao da je došao odraditi posao, ili kako je frend i kolega sa sajta, Dalibor, iskomentirao: “Kirurški.”.

Vokal mu je slabiji nego ikad, tako da je, pretpostavljam, jer sound na Death Angelu je bio odličan, to bio razlog zašto je bio stišan i jedva se čuo. Ono najgore je da je gitara, koja je zaštitni znak Annihilatorovog sounda bila toliko tiha da se jedva čula uz glasan zvuk bubnjeva.
Neke dionice, npr na Alice in Hell, je tražio publiku da otpjeva, što mu uopće ne zamjeram nit smatram lošim ili negativnim, ali mi se javlja žaljenje da je Padden otišao iz benda. Dodatno se to žaljenje pojačava preslušavanjem zadnja dva albuma koja su meni osobno dosadni. Sve mi se čini da je ipak Padden sa svojom mladosti i donio više od vokala u taj bend.

24726094_10156049068452764_1488321633_o

Opet kriminalno kratko vrijeme sviranja, realno nisu ništa osim par hitova i par novijih stvari odsvirali. Posao je bio odrađen precizno i profesionalno ali nažalost ne baš više od toga.
Da se ne razumijemo krivo, na stageu Waters je prisutnost kakva je bio uvijek, velikan metala sa svojim dvorcem ponosno iza njega; skakao je, šalio se, svirao kao da je 20 godina mlađi i nisi mogao niti na trenutak pomisliti da nije zahvalan na svakom čovjeku u publici koji ga je došao pogledati i na tome da u tim godinama još uvijek može raditi ono o čemu mnogi samo sanjaju, ali cjelokupno gledano, nije to to, barem meni, pogotovo nakon onoga što je prije, na već spomenutom touru u istoj lokaciji priredio.
Za ostale članove sadašnje postave Annihilatora mogu reći što sam i za prošli koncert rekao: “Dečki, u dvadesetima ste, ovaj deda vas jede u vitalnosti, energiji, mudima i iskrenosti, svirate sa jednom od najvećih legendi u metalu a ostavljate dojam posušenog zombija..wtf. Mogu reći da mi je jako drago da sam ga prije ulovio.

24475018_10156049070002764_1732950603_o

Testament

Oooooooooo, Testament, stari moj e gledao sam Testament. Kompletan nastup kompletnog benda, nema više. Ništa suvišno, ništa premalo.
OPET, kriminalna satnica, te biznismene i managere treba sve na puno puno kraćim uzicama držati, samo što ovo je bend sa iskustvom, bend koji i pod stare dane izdaje “svježe” albume, bend sa jednom od najjačih postava u metalu, čiji svaki član je div za sebe u svome području, eh to je ipak bend koji je taj uski vremenski prostor znao vrhunski iskoristiti. Nabacili su si i stepenice koje su sa dvije strane vodile do bubnjeva koji su bili na povišenome i jedva sam čekal gledati frajere kako će u sredini brutalne solaže ili riffa se onako, opušteno i bez problema našetavati gore dolje, i nisu razočarali.
E ljudi moji ovo je bila večer old-school metal showa, hipsterima su pucale naočale, emači i core metalci su bacali britvice iz džepa i skrivali porezotine po ruci plačući se: “Neću više, neću više samo molim te zaustavi ih!”, cajkarošice su trčale iz skupih BMW-a, bojale brzo kosu na crveno i bacale se Chucku na noge nebi li ih u backstageu spasio od griješnog života. Tako život može izgledati van Zone Sumraka.

Na negdje sredini su najavili da će na ovome koncertu svirati i stvari koje inače često ne sviraju, nisam imao ništa protiv ali mislim da bi ta ideja bolje prošla da nisu svirali tako prokleto kratko.
Da, nisam spomenuo ali niti jedan bend nije izašao na bis, niti jedan, toliko je strogo sve bilo napravljeno.
Svaki član dobio je svoj prostor za virtuozno soliranje, tu ću reći samo da niti jedan nije razočarao, a posebno ću spomenuti Skolnicka, jednog od rijetkih tehničara koji nije žrtvovao emocije za tehniku i čiji nastup sam već jako dugo htio vidjeti i DiGiorgia, bass majstora čije je umijeće obilježeno na više od jednom važnom metal albumu, prilikom čijeg solo nastupa sam držao fige da će sa soliranjem uletjet u Urotsukidoji i uletio je savršeno. Cijeli show je bila čista uživancija, makar imam zamjerku na soundu. Jedini sa kristalno čistim soundom su bili Death Angel, nemam pojma do koga/čega je to bilo, bolje se sve čulo nego Annihilator ali ipak je bilo čušpajza od zvuka na nekim dijelovima.

24623641_10156049069512764_902217700_o (3)

Chuck Billy je sa svojim vokalom razorio. Snaga ga nakon svih tih godina, nastupa i pljuga nije nimalo napustila, bilo da se radilo o klasičnom thrash visokom kriku ili njegovom growlu, pred menom je bio barem duplo mlađi muškarac koji je uz to da je odličan vokalist i jako zavidan na Air gitari; kao osoba koja se bavi tom vještinom dugi niz godina, kako kada sam sam u sobi, kako na koncertima, mogu reći da nakon ovog koncerta imam puno posla. Isto tako mi je drago da je Peterson dobio svoje solo vrijeme jer se uz Skolnicka lako zaboravi da on nije jedini majstor gitarist u bendu. Čovjek je dokazao da je druga gitara u Testamentu opravdana.
Sve u svemu odličan koncert, odsvirali su mi Over the Wall, i to pred kraj kada sam malo i bio već zabrinut, tako da ja sam presretan s obzirom da bi meni i ta pjesma bila dovoljna od njih, koliko je trasherski savršena.

Po meni vrijedno svake lipe i vremena, nadam se ponovno ih uloviti, ovaj puta negdje gdje će duže i slobodnije svirati.

Jan Sohr

photos: Tomislava Turcin, Tihomir Koren