Therion, Imperial Age, Null Positive, The Devil- Tvornica (05.III.2018.)

the devil1
The Devil (photo: Nikola Zrinjski)

THE DEVIL (by Dalibor Mladenović)

Britanski atmosferičan/sympho metal sa uplivima dooma i gothica, i narativnim matricama umjesto vokala. Narativna pozadina iz filmova, dokumentaraca i vijesti kroz okultno/metafizičko/”konspirativno”/distopijski koncept, samo je dodala “ulje na vatru” pomno razrađenoj glazbenoj eufoniji, koja je nostalgicno znala podsjetiti na najbolje dane od My Dying Bride, Crematory, Katatonie, Gatheringa, Tiamata, Theriona, Amorphisa, Mindrott, Dismal Euphony pa sve do Saviour Machine i Morgane Lefay. Outlook predvođen pozlačenim venecijansko karnevalskim maskama na licu (koje ujedno prezentiraju sakrivenost tajnih redova) neviđen još od vremena Crimson Glory sa kraja 80-ih, te kožnatim odijelima, ukazivao je da band drži do vizualnog aspekta jednako kao i do same glazbe; a opet, niti istupa ispred glazbe, niti pušta glazbu da ide ispred, pa mogu komotno konstatirati da je uravnoteženost glazbe i stila dovedena do maksimuma. Odličan band za otvaranje fantastične koncertne večeri.

DSC_0058
Null Positive (photo: Dalibor Mladenović)

NULL POSITIVE (by Dalibor Mladenović)

Najvece iznenadjenje večeri predstavljali su Null Positive, mladi njemački band predvođen prelijepom karizmatičnom pjevačicom Elli Berlin. Vizualno u post apokaliptičnom stilu Mad Maxa i Lost Horizona, doslovno su u 40 i nešto minuta furiozne izvedbe ostavili sve prisutne bez daha! Ne ulazim u to koliko na svakog pripadnika muškog auditorija ponaosob djelovala ekspresivna hiperaktivnost njemačke dame na vokalu (koja me na trenutke itekako znala podsjetiti na Karyn Crisis), ali ova amazonka pomela je sve ispred sebe fascinantnim nastupom kakav se ne viđa svaki dan.
nulpozitiv 1
Dalibor/Elli (photo: Tomislava Turčin)

Glazbeno, Null Positive je jako teško svrstati u bilo kakvu kombinaciju podpravaca metala i prisutnih srodnih subžanrova poput industriala, nu metala i gothica. Totennacht, Coal Chamber, Crisis, White Zombie, Umbro Et Imago, Totenmond, Korn, Rammstein, Meshuggah samo su neke lagane smjernice koje idu od groove metala, death metala, industriala, crossovera, nu metala do neue deutsche härte-a, između kojih su Null Positive pronašli sebe.

imperialage nikola
Imperial Age (photo: Nikola Zrinjski)

IMPERIAL AGE (by Jan Sohr)

Zadnji bend koji je svirao prije Theriona i ujedno jedina predgrupa za koju sam jedva čekao da prođe. Osobno mi je ovaj bend zvučao tipičan i dosadan od početka do kraja. Već tisuću puta odsvirane orkestralne dionice sa predvidljivim gitarama, vokalnim dionicama (pogotovo glavnim muškim vokalom koji je većinu vremena pored dva ženska bio apsolutno suvišan, osim u refrenima) i povremenim uletima u pokušaj skidanja Blind Guardiana.

Najtipicniji dijelovi Guardiana su se spajali i pretakali sa najtipicnijim pokusajima symphonic i operatic/epic metala. Bend ima jako dobre utjecaje i dobru ideju, od tema koje obrađuju na albumima do ideje iza live prezentacija i glazbe samo što, po mom mišljenju, cijela izvedba kaska debelo iza onoga što je već u tim i sličnim područjima u metal glazbi izvedeno i odrađeno.

Ovako sve zvuči i izgleda kao mokri, nadobudni san bogatog tinejđera koji želi uglazbiti svoje d’n’d avanture i najdraže priče.
Sve u svemu, nisam fan, nit mi se previše svidjelo što sam čuo i vidio, svaka čast na trudu, koliko sam vidio bilo je zadovoljnih fanova u publici pa pretpostavljam da bi oni rekli da je sve odrađeno kako treba, al nije moj đir.

therion nikola
Therion (photo: Nikola Zrinjski)

THERION (by Jan Sohr)

Legende symphonic/operatic metala napokon su ponovno došli u ove prostore. Radi se o, po meni, jednom od bendova koji definiraju metal; kroz većinu karijere konstantno su na novo kreirali svoju formu dok su u suštini moglo uvijek čuti, i osjetiti, da se radi o Therionu. Bend koji kada najavi da radi na novom albumu sav si u iščekivanju jer nemaš pojma o čemu će se raditi.

Sličnu stvar pokušavaju imati i na stageu tokom cijele karijere, može se prateći liveove vidjeti stalno ulaganje u live izvedbu i prezentaciju koja je sada napokon došla blizu onoga što obuhvaća glavne ideje iza muzike i osjećaja koji daje. I koliko god su nadogradili stil i izgled, još uvijek daju osjećaj istoga benda koji je prije svirao u prevelikim majcama metal bendova.

Čovjek u potpunosti zaboravi da se radi o bendu koji je na sceni već više od 30 godina i da je onaj ludi gitarist u top hatu osnivač, i glavni izvor svega Therion, te da se radi o čovjeku u godinama koji ima iza sebe već nebrojani broj koncerata u kojima stalno izvodi jedno te iste pjesme koje su mu obilježile tu dugu karijeru. Svaku pjesmu je izveo energično i iskreno kao da je to prvi puta da ju izvodi live. Nije bilo dosadnog trenutka i koncert je doslovno preletio a ti si se pitao kako je uspio ugurat toliko pjesama u tako kratko vrijeme.

Pjesme sa zadnjeg albuma su savršeno pasale kao pauze za otići zapalit cigaretu u obližnji prostor gdje je bilo dozvoljeno pušenje, na tom koncertu sam zakljucio da mi više ne smeta kada mi dragi bendovi izdaju loš album tako dugo dok u liveove ubace taktički poredane pjesme s tog albuma kao wc pauze.

DSC_0096
Therion (photo: Dalibor Mladenović)

Opet škrtarenje s Gothic Kabbalah albumom, za više izvedbi s tog albuma bi se valjda trebala ponovno okupiti stara Therion ekipa. Oko toga da li je na liveovima zastupljeno dovoljno pjesama s tog albuma sam fantastično subjektivan jer mi se radi o jednom od njihovih najposebnijih i najboljih albuma.

Ova postava koja sada svira su odlični muzičari samo što nikada nisam s njima dobio feeling kao da ih je imalo briga za to što sviraju, čisti mercenary dojam su mi gdje god ih vidio ostavili. Kod vokalnog dijela to ne stoji s obzirom da je tu Thomas koji izgleda kao da mu je stalo do Theriona skoro kao Christoferu, i Lori koja je jedna od najtoplijih vokala u metalu.
Očekivao sam puno više ljudi s obzirom da imaju prilično jak fanclub u hr i s obzirom da ih dugo nije bilo, s druge strane mi je bilo super jer sam se mogao bez brige šetkarati kada god mi je netko zaklonio pogled, što je za nekoga moje visine često.

nikolatherion
Therion (photo: Nikola Zrinjski)

Samo mi je žao što nije sve skupa duže trajalo, to je bend koji se definitivno lovi na festivalima gdje su jedan od glanvih bendova i na svakakvim “special” koncertima tipa obljetnice, jer treba sav taj materijal pokriti i ugurati, pa što veća šansa da će se svirati dulje ili da je neki special povodom nekog posebnog albuma tipa Theli treba odmah bacat pare na kartu i precrtat taj dan na kalendaru. Opet, skoro sve bitno bilo je pokriveno i sumnjam da je itko od fanova išao doma manje nego oduševljen.

Nadam se kraćoj pauzi između dolazaka u Hr ovaj puta.