Thy Catafalque – Geometria (2018) review

Tandemski band koji nakon 2011. postaje one man band (sa pridruženim gostima) od samih početaka “dičio” se unikatnim stilom i univerzalnim pristupom, kakvog se krajem 90-ih ne bi postidjeli ni Dunkelgrafen, Thy Primordial, rani Arcturus i GodKiller te mnoštvo imena doslovno porazbacanih po rubnim dijelovima metala, između avantgarde, klasike, brutalnosti, psihodelije, undergrounda i kultnosti. Thy Catafalque je band koji se u 20 godina postojanja, u djetinjstvu formirao, u teenagerskim danima počeo ozbiljno evoluirati, da bi eto u ranoj mladosti iznjedrio album koji bez premca možemo smatrati jednim od najbojih ostvarenja na području avantgardnog metala -SVIH vremena. Osmi album po redu, back up-an najjačim i najkonkretnijim underground labelom Season Of Mist, uz Roka Hasa Radio i Rengeteg, po meni predstavlja krunu Tamasovog rada i prvi genijalan uradak u moru odličnih, još iz vremena suradnje sa Janošem Juhasom. Atila, Agnes i Mihaly kao dobrodošli gosti koji savršeno vokalno/čelistički upotpunjuju opus od 70-ih godina naovamo! Konceptualna tematika sa metafizičko okultno ezoterijskim konotacijama i elementima slavenskog paganizma isprepletena jakom space metal pozadinom, gdje su elektroničko, psihodelično i metal stvaralaštvo dovodeni do maksimuma, otprilike definira kako će zvučati kvalitetan metal u iduće (barem) dvije do tri dekade. Genijalan uradak koji se prvih 100 puta preslušava od prve do zadnje sekunde, 101-vi puta također od prve do zadnje sekunde a dalje od prve pa do recimo… zadnje sekunde :)

Dalibor Mladenović

TC