Tirania, Rum Smugglers, Satanik Multikultivator (report)

Tirania, Rum Smugllers, Satanik Multikiltivator
(03.II.2018. Caffe Bar Sloboda, Banfica, Varaždin)

Još jedna u nizu koncertnih aktivnosti u Varaždincima omiljenom prostoru, prošla je sa najvišom ocjenom, jer čovjek, nakon što usvoji kulturu odlaženja na koncertne manifestacije i stekne naviku prebivanja u prostorima u kojima se osjeća “kao kod kuće”, počinje cijeniti svaki event; bivajući svjestan truda, rada i energije koji su u određeni event uloženi. Do sada već dokazana kombinacija lokalnih i gostujućih snaga iz raznih dijelova države, koja se uvijek pokazala dobitnom, iznjedrila je nastup koji će se pamtiti dugo vremena.

satanik

Satanik Multikultivator u svom su dobro znanom ruhu izveli svoj repertoar držeći se načela dobre zajebancije, NO, kao što sam predvidio u svom prijašnjem osvrtu na njihov rad, kreacija kod onih koji iskreno i sa srcem rade ono što rade, htjeli oni to ili ne, nadraste kreatora. Drugim riječima, dođeš na stage bez očekivanja, maksimalno opušten, bez imalo tendencije za ostavljanjem dojma na publiku, daš maksimum od sebe i publika (iako ovoga puta relativno malobrojna) to opet zna prepoznati. Tu nema preseravanja, traženja pozornosti “svojom neshvaćenošću”, korištenja muzike kao platforme za barenje curica…ne, samo iskreni “in your face” pristup sa podignutim srednjim prstom visoko u zrak i iskrenim povikom: “ako vam ne paše, ko vas jebe” :) Na što dio publike podiže svoje prste i viče: “i vas”! :) Ovakva slobodna interakcija ruši sve ustaljene i uštogljene barijere ispred sebe i briše prostor između banda i publike; Black Flag pristup u kome Henry Rollins dokazuje da je band samo dio publike koji se popeo na stage. Matija kao frontman, odgajan u istom old school punk/HC maniru, ne štedi ni sebe ni publiku, bilo da se radi o parodiji na trendovske horror đireve u “Štakordlaku”, bilo da se radi o ismijavanju domaćeg ruralno malograđansko pozerskog kvazi rokerskog patterna u “Rokerčićima”, bilo u svojoj izvedbi jedne jedine sekunde (nakon Pattarena i Velikih Malih Fundamentalista), bilo u paradoranju Divljih Jagoda sa lirikama similarnim onim koje je imala Zadruga u počecima, ili Kurac Od Ofce u najboljim danima. Nesumljivo, ovdje se radi o lokalnom pristupu koji ima mogućnosti zaživjeti na regionalnoj razini (što su svojim nastupima van Hrvatske i dokazali), zadržati faktor konzistencije i čak bez beda gurati dalje “mozaik u mozaiku” u obliku podbanda nazvanom po vrsti kelja, zadržavajući primat dobre zajebancije kao imperativ svog rada.

2a

Rum Smugglers iz Zagreba dokazuju pravilo, da ako si u bilo čemu drugačiji od drugih, glas o tebi doći će i prije nego li se utjeloviš na nekom mjestu; tako da sam imao priliku čuti o unikatnom piratskom stilu, jedinstvenom na ovim prostorima, kao i o izmjenama u postavi banda, gdje je drugu gitaru i klavijature zamijenima violina. Band stvarno za ove prostore nudi nešto što se nitko prije njih nije ili sjetio, ili usudio napraviti, pa tako izričaj engleskog Sabbata, Skyclada (bandova pod stvaralačkom palicom genijalnog Martina Walkiera), pomiješanog sa ranom fazom Running Wild-a, nešto modernijim utjecajima Alestorma, isprepleten rum/pirate ikonografijom britanskog otočja, definitivno ostavlja dojam i na one koji se prvi puta susreću sa ovakvim opusom, kao i na one koji su sa tim opusom temeljito upoznati. Obzirom da je violinist netom došao u band (tjedan dana) i prošao munjevito “vatreno krštenje”, mora se priznati da se jako dobro snašao u novoj ulozi i ako uspije vremenom onaj “čardaš štim” violine integrirati u band, onda osim do sada čute ekspresije u maniri Frithe Jenkins (Skyclad), očekujem i domestikalnu atmosferu mađarskih salaša unutar pirate thrash/power/heavy/folk metal usmjerenja. Pohvala svim članovima na zavidnoj razini glazbene izvedbe, pogotovo bubnjaru čije baratanje duplom pedalom nije nešto što baš svaki band ima za ponuditi, pa sam u nekoliko navrata ostao vrlo ugodno iznenađen, čak oduševljen furioznim double bass rješenjima u stilu Pete Sandovala ili Yanica Berciera. Ukratko, kapa dolje, palac u zrak i samo naprijed!!!

DSC_1162

Tirania, band sa podužim stvaralačkim stažom iza sebe, još od dema “Rising From The Mist”, preko demo uradaka “The Essence Of Magic”, “The Lurking Fear”, “Demo 2013″, “Demo 2014″, singlova “The Marionette” i “Wilbur Whateley” drži primat jednog od najupornijih bandova na hrvatskoj metal sceni, čiji temelj niti nekoliko line-up promjena nije moglo oslabiti.

5a

Danijel Puškarić, pokretačka snaga i mastermind Tiranie, godinama održava nivo stvaralaštva koji je odavno nadrastao hrvatsku metal svakodnevicu i bez problema može se zaključiti da je lokalitet glavni problem; da je Tirania iz bilo koje zapadno europske zemlje, imali bi dobar deal sa nekim jačim metal labelom. Melodični death metal, sa laganom kombinacijom thrash metala i perifernim uplivima ranog Paradise Lost-a kroz gothic/death/doom izričaj, svakom tko imalo drži do navedenih podpravaca, Tirania teško da će ikada dosaditi. Uz požeški Defiant i zadarski Besthial, definitivno najupečatljiviji melodični death metal band u Hrvata. Prava je šteta, ponavljam, što band nije doživio veći uspjeh van granica države, jer itekako ima što za ponuditi širem slušateljstvu.

Dalibor Mladenović

photos: Marta Budinski, Dalibor Mladenović